ŽUPNA KATEHEZA

„Župa je, bez sumnje, najznačajnije mjesto u kojemu se oblikuje i očituje kršćanska zajednica. Ona je pozvana biti bratska i ugodna obiteljska kuća gdje kršćani postaju svjesni da su narod Božji. Naime, u župi se zajedno stapaju i u sveopćost Crkve uključuju sve postojeće ljudske razlike. S druge strane, ona je redovito područje rađanja i rasta u vjeri. Zato predstavlja vrlo prikladan zajednički prostor kako bi služenje Riječi ostvareno u njoj istodobno bilo pouka, odgoj i životno iskustvo.“ (Opći direktorij za katehezu, br. 257)

Između župne kateheze i školskog vjeronauka, kako ih treba i lingvistički distingvirati, može se reći da postoji nerazrješiv vez i istodobno jasna razlika (Opći katehetski direktorij, 2000., br. 73). Poveznice jednog i drugog aspekta odgoja u vjeri prvenstveno je okvirni sadržaj koji se želi prezentirati, a to je otajstvo spasenja.

Dok je specifičnost vjeronauka, kao školskog predmeta, prvenstveno u tome što je pozvan prodrijeti na područje kulture, te kao takav pronaći poveznice s ostalim ljudskim znanostima i ljudskim djelovanjem uopće, župna kateheza nastoji oko otkrivanja duboko vjerničkog identiteta osobe, te na temelju toga izgrađuje mnoštvo poveznica prema mnogostrukim oblicima župnog doživljavanja (koinonija), slavljenja (liturgija), svedočenja (martirija), te djelovanja (dijakonija). U tom smislu, oba su oblika odgoja u vjeri komplementarna, što odbija svaku mogućnost isključivosti jednog ili drugog. (Izvadak iz: Snježana MAJDANDŽIĆ-GLADIĆ, Razlikovne i dodirne točke župne kateheze i školskog vjeronauka (20.II. 2014.): u: Vjera i djela (10.III.2014.)